Šta je OBD II?

OBD-II je skraćenica od On-Board Diagnostics II generation – odnosno druga generacija
dijagnostike na vozilu baziran na računarima ugrađivanim od 1996 godine USA i novijim
teretnim i dostavnim vozilima. OBD-II nadzire performanse nekih od najvažnijih motornih
komponenti, uključujući individualnu kontrolu zagađenja. Sistem vlasniku vozila pruža
funkciju pravovremene indikacije kvara na instrument tabli lampicom “Check Engine”
(poznatijom kao “Malfunction Indicator Light” ili kraće MIL). Dajući tu informaciju vozaču
sistem OBD-II štiti i životnu okolinu i vlasnika, ukazujući na probleme dok su još mali i nisu
prerasli u skupe opravke.

EOBD – European On-Board Diagnostic (europska dijagnostika vozila)
EOBD je standard koji je uspostavila Europska Zajednica. Glavni cilj ovog standarda je da se
vlastima pruži alat za nadzor nad emisijom ispušnih plinova. EOBD standard je implementiran
u benzinske automobile u Europskoj uniji od 01.01.2001 (EU direktiva 98/96/EC). Za LPG i
Diezel vozila je implementacija počela prema planu prije 2005 godine. EOBD standard
posjeduje pet različitih komunikacijskih protokola: ISO 9141-2, ISO 14230-4(KWP2000), SAE
J1850 VPW, SAE J1850 PWM i ISO 15765-4 CAN.
Ako vozilo podržava EOBD možete pročitati informacije zapamćene u ECU vozila, uključujući:

 očitavanje šifri greški
 brisanje šifri greški
 očitavanje podataka smrznutih slika
 očitavanje podataka u realnom vremenu (prikazani brojčano ili grafički)
 čitati nadzirane podatke sa lambda sondi
 očitati rezultat testa spremnosti za rad

Kako da znam da OBD sistem radi ispravno?

Kada pokrenete motor, lampica “Service Engine Soon” ili “Check Engine” odnosno MIL treba
da se upali na kratko, indicirajući da je OBD sistem spreman da izvrši dijagnostiku mogućih
neispravnosti. Nakon ovog kratkotrajnog paljenja, indikacija ostaje isključena sve vrijeme
vožnje, sve dok se ne detektira neka neispravnost. U takvom slučaju, biti ćete sretni što vam
je vozilo opremljeno sa sistemom ranog upozoravanja na neispravnosti što može da vam
uštedi i vrijeme i novac ne spominjući da djeluje pozitivno na zaštitu okoline!

Koji OBD-II protokol podržava vozilo?

Sva putnička i dostavna vozila napravljena i prodana u USA nakon 1996 moraju biti OBD-II
kompatibilna. Europska Zajednica je donijela je 2000. god. sličan zakon za benzinska vozila,
a u 2003. god za vozila na dizel gorivo.
Vozilo kompatibilno sa OBD-II može koristiti bilo koji od pet protokola: J1850 PWM and VPW,
ISO9141, ISO14230 (poznat i kao: Keyword Protocol 2000), ili u skorije vrijeme, CAN
(ISO15765/SAE J2480). Proizvođačima vozila nije bilo dozvoljeno korištenje CAN protokola
do godine 2003.

OBD-II Dijagnostički protokol

Dijagnostički protokol za OBD-II je SAE J1979. Zahtjev za dijagnostikom ili odgovor na njega
ima najviše sedam bajta. Prvi bajt nakon zaglavlja identificira test-mod. Naziva se još i
servisni identifikator (SID ili PID). Preostali bajtovi zavise od izabranog načina rada.
Postoje devet test-modova (načina rada):

MOD 1

U ovom modu se pozivaju vrijednosti pojedinih senzora i drugih elemenata kao što su broj obrtaja motora, brzina vozila, temperatura rashladne tečnosti motora/vazduha, lambda senzori i stanje smješe, prekidači,  itd. Kodovi koji služe za pozivanje pojedinih podataka nazivaju se i PID-ovi (Parameter Identifier), koji se koriste kao dijagnostički podaci.

U ovom modu se mogu vidjeti i statusi sistema koji su pod stalnim nadzorom i koji treba uvijek da imaju status „ready“ – ovaj oblik je u stvari  READINESS kôd (I/M) koji nadzire: sistem goriva, pojavu izostanka paljenja (misfire) i navedene stvarne vrijednosti senzora i drugih komponenata i stanja  sistema.

MOD 2

Ovde se pozivaju tzv. „freeze frame“ podaci tj. podaci o senzorima koji su memorisani kada je EKM prvi put uočio grešku koja je nastala. Naravno, nemaju sva vozila isti odziv – podaci zavise od toga šta je proizvođač programirao da se „zamrzne“.

MOD 3

Ovaj mod očitava memorisane i potvrđene greške koje su standardizovane za sva vozila po kategorijama: P,C,B i U.

MOD 4

U modu 4 se brišu memorisane greške – kako stalne/potvrđene tako i povremene koje još nisu potvrđene („pending“, koje se očitavaju u modu 7). Ovim postupkom se gasi MIL lampica ukoliko je kvar otklonjen. Brisanje greške je moguće samo ako se prethodno očita memorija grešaka u Modu 3 i 7 (kod nekih i u Modu 10 odnosno A, ali on nije tako programiran). Postupak brisanja grešaka prije otklanjanja kvara se preporučuje ako se prije pristupanja popravkama pregleda i otkloni sve što bi moglo da utiče na pojavu grešaka (mehanički kvarovi, loš akumulator i slabo punjenje, filteri, tečnosti, vodovi itd. ili ako greške nisu brisane poslje ranijih servisiranja) a grešaka u memoriji ima mnogo. Tako je moguće da se neke greške ne pojave pri test vožnji. Postupkom eliminacije mogućih uzroka veće su šanse da se kvar detektuje.

MOD 5

Ovde se pozivaju rezultati samodijagnoze lambda senzora odnosno senzora kiseonika i uglavnom se pojavljivao kod benzinskih motora. Prikazuju se sve relevantne vrijednosti – amplitude (min/max), broj prelaza od siromašne ka bogatoj smeši i obrnuto u sekundi, prosečne vrednosti max i min… Ovaj mod se kod mrežnih sistema sa CAN BUS više ne koristi vec se ove vrijednosti očitavaju u Modu 6.

MOD 6

U ovom modu se pozivaju rezultati samodijagnoze onih sistema koji se ne nadziru konstanto – status lambda senzora i grejača, katalizatora, EVAP, EGR, sistema sekundarnog vazduha, klime. Ovo je u stvari READINESS (spremnost) monitor (kao u Modu 1),  koji izvještava da li su navedeni sistemi „pregledani“ i kakav je njihov status – complete ili not complete (tj. pregledan ili ne), ready ili not ready (tj. spreman ili ne).

MOD 7

Kao što je već pomenuto u Modu 7 se pozivaju greške koje još nisu potvrđene odnosno nisu stalne, pa se tako ove vrste grešaka mogu i same izbrisati posle određenog broja voznih ciklusa u kojima greška nije detektovana.

MOD 8

Preko ovog moda je moguće pokrenuti odnosno testirati rad pojedinih izvršnih elemenata/aktuatora: relej pumpe za gorivo, klima uređaja, ventile EGR, EVAP, za prekopčavanje usisnog voda, brizgače, servo-motore itd. Međutim, ovaj mod se retko može aktivirati kod evropskih vozila.

MOD 9

Identifikacione vrijednosti za vozilo se pozivaju u Modu 9: VIN (identifikacioni broj vozila), zatim kalibracije, softvera, mreže  i ostale koje je proizvođač programirao, kao i da li je vozilo sertifikovano za OBD.

MOD 10 (ili Mod A)

Ovaj mod prikazuje greške kodirane kao i greške u Modu 3 i 7, s tom razlikom sto ne može da se izbriše iz Moda 4, već se brišu same ukoliko se greška ne pojavljuje/detektuje tokom izvesnog broja voznih ciklusa, koji moraju zadovoljiti određene kriterijume.

 

Leave a Comment